Ko je, zapravo, Brano Mićunović?

Objavljeno: . u kategoriji Region

NOVO

Vezano: Oženio se sin Brana Mićunovića


Vezano: Mićunović ženi sina, svadba od milion evra

Vezano: Sestra Giške Božovića: Brano se prema našoj porodici ponio kao da je Đorđe živ!

Vezano: LUDILO U CRNOJ GORI! Brano Mićunović dobio unuka (Foto)

Vezano: Kotorani ne slušaju Brana: Crnogorski kum pokušao da okonča rat klanova!

Vezano: Mićunović ženi sina, snaha - bivša djevojka Stevana Jovetića

Vezano: Kako je bilo na crnogorskoj "svadbi vijeka" (Foto)

Vezano: Srpske zvijezde pevaju na svadbi Mićunovićeve!

Vezano: Crna Gora pod opsadom zbog svadbe Branove ćerke!

Nikšićanin Branislav–Brano Mićunović (60) jedna je od najkontroverznijih ličnosti u Crnoj Gori, za čije se ime vežu mnogi poslovi, a najčešće poslovi s druge strane zakona.

I dok je za jedne Brano „ponos Crne Gore”, o čemu svjedoči i stranica na društvenoj mreži „Fejsbuk”, koja broji blizu 1.500 članova, za druge je kriminalac, koji rukovodi svim nelegalnim poslovima na Balkanu. Oni koji ga, navodno, dobro poznaju tvrde da je pristojan čovjek, sportski radnik, dok pojedini ističu da je prijek i sklon nasilju. S druge strane, samozvani poznavaoci društvenih prilika u Crnoj Gori Mićunovića označavaju kao šefa mafije, gospodara Crne Gore koji ima svoju „vojsku”. Tvrde ja opasan, da se bez njegovog odobrenja ne može završiti nijedan ozbiljniji posao iz sive zone i da njegovo ime ne treba ni pominjati, jer u Crnoj Gori sada „nema kralja nema Tita, sad se ođe Brano pita”. Međutim, oni koji Mićunovića, kako ističu, zasigurno poznaju tvrde da se radi o čovjeku koji samo gleda svoja posla i pokušava da se legalno bavi biznisom. I pored brojnih spekulacija, zvanično nije dokazano da je Mićunović, „hrabri sin Crne Gore”, niti da je na čelu najveće mafijaške organizacije na ovim prostorima. Činjenica je ipak da je njegovo ime decenijama obavijeno velom misterije, da se rijetko pojavljuje u javnosti, okružen je tjelohraniteljima, i, kako neki tvrde, upravo u tome leži njegova moć.

Ko je, zapravo, Brano Mićunović?

Rođen je 1953. godine u Nikšiću, a u mladosti je trenirao boks i bio pripadnik elitne 63. padobranske brigade nekadašnje JNA. Sa grupom sugrađana sedamdesetih godina se zaputio za Novi Sad, gdje je studirao ekonomiju i bio nerazdvojan sa Nikšićaninom Ratkom Butorovićem, vlasnikom FK „Vojvodina”. Na fakultetu se kratko zadržao, a put ga je odveo preko granice, gdje su glavnu riječ vodili ljudi sa ovih prostora: Vlastimir–Vlasto Petrović, Dragan–Jokso Joksović, Slobo Grbović, Dado Cerović, Ratko Đokić...

Ime Brana Mićunovića se po prvi put dovodilo u vezu sa nekim krivičnim djelom kada je 1983. godine u Njemačkoj ubijen Stjepan Đureković, bivši direktor marketinga „INE”. Đureković je 22. aprila 1982. godine pobjegao u Njemačku i pod lažnim imenom Josip Miranović otišao u ustašku emigraciju. Razlog za bijeg je bilo otkriće da je Đureković u mladosti pripadao fašističkom pokretu i da je kao agent BND-a Njemcima otkrio vojnu tajnu o skladištima goriva za tenkove i avione u Jugoslaviji. Njegovu likvidaciju, kako su mediji pisali, organizovao je lično Stane Dolanc, nekadašnji major KOS-a, ministar jugoslovenske policije i predsjednik Savjeta za zaštitu ustavnog poretka. Đureković je prilikom bjekstva ukrao od „INE” 200 miliona dolara i prenio u inostranstvo. Iako se spekulisalo, nikada nije dokazano da iza te likvidacije stoje Mićunović, njegov kum Đorđe–Giška Božović, Dragan Joksović, Ratko Đokić i Ranko Rubežić.

Ratovi u devedesetim i ono što ih je pratilo kod kuće „obrisali” su čitavu generaciju sa kojom je Mićunović drugovao. Njegov prijatelj i kum Đorđe Božović, zvani Giška, poginuo je još 1991. godine kod Gospića. Jedan za drugim stradali su Željko Ražnatović Arkan, Ratko Đokić, Branislav Lainović, zvani Dugi, Rade Ćaldović, zvani Ćenta. Poslednji u nizu ubijenih Mićunovićevih prijatelja je Branislav–Bata Šaranović, koji je prije tri godine likvidiran u Beogradu.

Koliko je poznato, kroz domaće evidencije osuđenih za krivična djela, Mićunović se ne spominje. Poslednje godine 20. vijeka proveo je u zatvoru Spuž, jer je bio osumnjičen zbog ubistva, koje se dogodilo pod sumnjivim okolnostima. Oslobođen je, zajedno sa svojim prijateljem Zdravkom Lopušinom, optužbi da je oktobra 2000. godine ispred podgoričkog Kliničkog centra ubio Nikšićanina Radovana Kovačevića, teško ranjenog u prethodnoj pucnjavi u kojoj je poginuo Cetinjanin Petko Pešukić. Mićunović je bio vlasnik kockarnice u hotelu „Podgorica”, gdje je izbila krvava svađa. Na teret mu se stavljalo da je ispred Kliničkog centra u Podgorici, na do tada nezabilježen način, iz pištolja ubio ranjenog Kovačevića. Novinska fotografija sa suđenja bila je jedina prilika da šira javnost vidi kako uopšte Mićunović izgleda.

Mićunović, zvanično, nije pripadao nijednoj crnogorskoj partiji, što ne znači da je bio politički pasivan. Naprotiv, u jesen 1992. godine, nije mu se dopala ideja da Vojislav Šešelj u Nikšiću održi stranački skup, pa ga je sa svojom družinom čekao na prilazu gradu. Miting radikala nije održan. Deset godina kasnije, 2002. godine, Šešelj ga je optužio za umiješanost u kriminal i ubistva Gorana Žugića, savjetnika crnogorskog predsjednika za bezbjednost. Šešelj je tada rekao da je Mićunović toliko moćan da je „pravi predsjednik Crne Gore”, koji „drži u šaci” i samog Mila Đukanovića.

Iako nikada zvanično nije bio politički angažovan tvrdi se da je pomogao Milu Đukanoviću da od 1996. godine pobjeđuje na izborima, iako to nikad nije dokazano. Jasno svrstavanje Mićunovića uz Đukanovića bio je signal „žestokim momcima”, kako u Crnoj Gori, tako i u Beogradu, pa su se neki od najuticajnijih Crnogoraca, oficira „Crvenih beretki” stavili Crnoj Gori na raspolaganje. Navraćao je i Željko-Maka Maksimović, po ocu takođe Crnogorac. Od 1998. godine, crnogorska dokumenta su dobili Dušan–Duća Spasojević, Mile Kum Luković, Ljubiša–Čume Buha…Uznemirujuća vijest da Brano Mićunović, za slučaj „da se krene na Crnu Goru”, priprema kaznene eskadrone i da će se zmija gađati pravo u glavu stigla je i do Slobodana Miloševića. Novinar Šeki Radončić u insajderskoj knjizi „Iza maske: Tajni ratovi u tajnoj policiji” piše: „Akcije odmazde „oko za oko, zub za zub” izvele bi se u samom Beogradu. Planiran je udarac u vrh perčina – atentat na Miloševića, uz pomoć jakog crnogorskog podzemlja u Beogradu”. Epilog svega je da se zveckalo oružjem, ali Milošević nije izdao komandu za napad.

Iz tog perioda je i Mićunovićev „humanitarni rad”, potreba ili zadatak da, kako kaže, „zbrinjava političke izbjeglice”.
U ratnoj 1999. godini lično je obezbjeđivao Zorana Đinđića, koji se pred prijetnjama u Srbiji sklonio u Crnu Goru. Potom su stizali i drugi iz ondašnjeg DOS-a. Ljudi upoznati u političku elitu bili su skloni tvrdnji da su malobrojni značajniji srpski političari ili intelektualci koji ne poznaju Mićunovića.

– Ne volim da o tome govorim. Gadio bih se sam sebe kad bih okolo pričao šta sam za koga učinio i koga sam zaštitio. Najbolje to znaju oni koji su sa svojim problemima kod mene dolazili, iako su to odmah zaboravili čim bi se dograbili kakve bilo vlasti u Beogradu. Ali, ja uopšte nijesam važan, niti sam očekivao da mi neko kaže i hvala. Krivo mi je jedino što su se nekadašnji opozicionari, poslije dolaska na vlast, prema Crnoj Gori ponašali mnogo gore i od samog Miloševića, koji je ipak izbjegavao da o Crnogorcima govori kao o mafijašima i NATO plaćenicima. To je tek kasnije postao omiljeni srpski demokratski rečnik – govorio je tih godina Brano Mićunović.

Mediji su pisali da Mićunović nije tipični postjugoslovenski mafijaš; ne glupira se bahatim pokazivanjem moći i javnim skandalima ne traži đavola. Spekulisalo se, iako to nije potvrđeno, da godinama stanuje u budvanskom „Splendidu”, hotelu sa pet zvjezdica.

On i danas uživa strahopoštovanje mnogih važnih ljudi u zemlji, počevši od premijera Mila Đukanovića, sa kojim je u veoma dobrim odnosima. Kad god je Đukanoviću zatrebalo, Mićunović je bio tu za njega, bilo da se radi o zaštiti ili pomoći da se ostvari pobjeda nad političkim protivnicima, referendumu.

Od trenutka kada su krenule priče o tome da je Crna Gora „švercerska Meka” ime ovog Nikšićanina se pojavljuje zajedno sa Milom i Acom Đukanovićem, Veselinom Barovićem, Stankom Subotićem i inima. U poslednjih nekoliko godina u medijima je bilo na desetine napisa koji su pledirali da objasne mrežu organizovanog kriminala koja drma Balkanom i šire. Gotovo svaki od tekstova ili priloga je Mićunovića stavio na mjesto broj jedan u toj organizaciji, predstavljajući ga kao čovjeka od koga sve zavisi.

Kako je sam za sebe govorio u nerijetkim medijskim nastupima, Mićunović dolazi iz one grupe „žestokih momaka” sa asfalta koji su se početkom devedesetih vratili u otadžbinu u namjeri da pomognu ostvarivanje nacionalnih interesa. Oni su „mlade godine” proveli u zapadnoj Evropi baveći se raznim poslovima koje je Mićunović na jednom mjestu opisao kao „zaštitu naših ljudi od kapitalista, ustaša i albanske mafije”. Mada za sebe voli da kaže da je „Titovo dijete”, ovaj Nikšićanin je bio aktivan u projektu osamostaljivanja Crne Gore.

U intervjuu podgoričkoj „Reviji D”, majka pokojnog Giške, Milena Božović, označila je Mićunovića kao jedinog pravog prijatelja porodice, koji joj se uvijek našao pri ruci, ali je naglasila da joj je jasno zašto on ne dolazi više u Srbiju.
– Ovdje bi ga odmah ubili, ne smije da dođe. Ima mnogo teških priča o njemu, ali on ljudima mnogo pomaže i mnoge želi da zaštiti – rekla je tada Milena.

Da voli da pomogne, Mićunović je i sam govorio u intervjuima beogradskoj štampi.
Pomogao je FK „Sutjeska” da uđe u elitno takmičenje u doba SR Jugoslavije, dugo je važio za predsjednika i vlasnika tog kluba, a on sam je rekao da tu ničega nije bilo, nego da je samo izgubio novac. Iz tog perioda stolovanja na stadionu „kraj Bistrice”, dolazi i priča o tome da je on „neformalni kralj srpsko-crnogorskog fudbala”, da kontroliše sve tokove novca u fudbalu bilo kroz klubove, bilo kroz Savez. Mediji su ga povezivali sa Zvezdanom Terzićem, nekadašnjim direktorom OFK „Beograda” i prvim predsjednikom nezavisnog FS Srbije, što su obojica više puta potvrdili. Prije nego je proglašen za gospodara fudbala u Srbiji i Crnoj Gori, Mićunović se zvanično bavio ugostiteljstvom: imao je brojne klubove i kockarnice na Crnogorskom primorju, kroz koje su prošli mnogi lokalni političari i preduzetnici. Imao je pekaru, piceriju, kazina u hotelu „Crna Gora” u Podgorici i u „Maestralu” u Pržnom. U Budvi je bio otvorio, kako se tad govorilo, najveću diskoteku na Balkanu – „Trokadero”.

Branislav Mićunović nije demantovao brojne optužbe koje se izriču na njegov račun, kao što nije govorio o vezama sa Đukanovićem. Takođe, dovođen je u vezu sa Svetozarom Marovićem, sa kojim je, kako se spekulisalo, imao zajedničkih poslova. Đukanović se nije odricao prijateljstva niti poricao da su mu osobe čija su imena kraj njegovog u italijanskoj optužnici ,,saradnici i prijatelji”.

Dražen ŽIVKOVIĆ

Italijani ga terete za šverc cigareta

Ime Brana Mićunovića nalazi se na dvije međunarodne optužnice za šverc cigareta. Na onoj italijanskoj, sa Milom Đukanovićem i još nekoliko ljudi iz Crne Gore, osumnjičen je zbog šverca cigareta. Đukanović je kasnije – arhiviran. Ime ovog Nikšićanina je kraj Đukanovića i na švajcarskoj optužnici. Direktorica MANS-a Vanja Ćalović podsjetila je nedavno da su mediji prenijeli kako su švajcarski tužioci označili Mićunovića kao ,,sivu eminenciju svih ilegalnih aktivnosti u Crnoj Gori”. On je prema ovim optužnicama, navodno, određivao koje će kriminalne organizacije iz Italije obavljati šverc, kao i koja će im roba biti na raspolaganju, odnosno, u kojem trenutku će se vršiti tranzit. Navodno je bio zadužen i za bliske kontakte sa Frančeskom Prudentinom, mafijaškim bosom iz Brindizija. Prudentino se dugo krio od italijanskih istražnih organa, prema nekim verzijama i u Crnoj Gori. Uhapšen je prije nekoliko godina u Italiji. Mićunovićev blizak saradnik u tim poslovima bio je, navodno, Stanko Subotić Cane.
Mićunović, Đukanović i Subotić su viđani zajedno na Svetom Stefanu. Bivši funkcioner ANB-a Vasilije Mijović svojevremeno je nakon što je suspendovan javno upozorio Mila Đukanovića da će razotkriti šta je bio razlog njegovog sastanka sa Đukanovićem i Mićunovićem u kabinetu bivšeg premijera, kada mu je, kako je Mijović tvrdio, Đukanović poklonio pištolj.

Voli „Zvezdu” i Džajića

Nije tajna da Mićunović voli fudbal, bio je finansijer FK „Sutjeska”, a nije se odrekao prijateljstva sa Zvezdanom Terzićem, ranijim predsjednikom FSS, koji je jedno vrijeme bio u bjekstvu. Mićunović je navijač „Crvene zvezde”, sa Dejanom Savićevićem, predsjednikom FSCG i Draganom Džajićem je prijatelj. Kad su Džaju uhapsili, rekao je: „Ako vlasti u Beogradu zaista nemaju da uhapse nijednog kriminalca, prije Džajića, onda neka im služi na čast, jer su Džaja i Tito legende”.

Gradio bez dozvole, ženi odobreno 4,6 miliona eura

Iz MANS-a su još prošle godine podnijeli prijavu protiv sadašnjeg ministra turizma i održivog razvoja Branimira Gvozdenovića, koji je omogućio da Branislav Mićunović legalizuje višespratnicu u Budvi. Prijava je podnesena i protiv nekadašnjeg ministra Predraga Sekulića. Po tim prijavama, zvanično, tužilaštvo nikada nije postupilo.
Takođe, Centralna banka je u martu 2010. godine započela sveobuhvatnu kontrolu Prve banke, nakon što je Specijalno tužilaštvo zatražilo detaljan izvještaj o njenom poslovanju. Tom prilikom je otkriveno da je banka Svetlani Mićunović, supruzi Brana Mićunovića, odobrila minus na tekućem računu u iznosu od 4,6 miliona eura. Toliko veliki iznos prekoračenja bio je neuobičajen za račun fizičkog lica. Ugovori o prodaji pokazuju da je u julu 2008. godine Mićunovićeva platila 4,5 miliona eura za pet susjednih parcela u Budvi, ukupne površine 6,467 kvadratnih metara. Mićunovićeva je zemljište platila 4,5 miliona eura, ostatak duga je 1,4 miliona eura, a nije poznato šta se dogodilo sa preostala tri miliona eura.

Zvanična imovina

Prema podacima Uprave za nekretnine, Branislav – Brano Mićunović nije bogat kao neki drugi crnogorski tajkuni. On u Budvi posjeduje parcelu od 1.772 metra kvadratna, na kojoj je sagradio dva naknadno legalizovana objekta. U rodnom Nikšiću, prema katastru, posjeduje poslovni prostor od 52 kvadrata i 370.130 kvadrata zemljišta u mjestu Kamensko. To zemljište se vodi kao susvojina, koju dijeli sa još dva lica. Na Žabljaku posjeduje parcelu 1.126 kvadrata koja se vodi kao nasledstvo, a koju dijeli kao suposjednik sa poslovnim partnerom Savom Grbovićem, koji je većinski vlasnik Lutrije Crne Gore i jedan od članova uprave Mićunovićeve firme „Džek pot”.
Tako je formalno. Međutim, Mićunovićevi bliski rođaci i prijatelji posjeduju lance firmi i komplekse zemljišta na najboljim lokacijama. To navodi na zaključak da Mićunović u Crnoj Gori posluje preko preduzeća registrovanih na povezana lica i of-šor firme iza kojih stoji lično ili preko prijatelja. Na svoje i ime supruge Svetlane registrovao je preduzeća van Crne Gore, na egzotičnim destinacijama, kao što je Kipar.

Posjeduje tri kazina

NVO MANS je nedavno saopštila da Mićunović posjeduje tri kazina u Crnoj Gori.
– Zanimljivo je da od ukupno sedam kazina u Crnoj Gori tri drži firma „Džek pot”, čiji je osnivač i vlasnik Branislav Mićunović zajedno sa Savom Grbovićem, koji je, zvanično, većinski vlasnik i Lutrije Crne Gore. Četvrti kazino je bio u vlasništvu firme pokojnog Dragana Dudića Frica, dok je peti u hotelu „Avala”, koji je zvanično u vlasništvu još jednog kontroverznog biznismena, Zorana–Ćoća Bećirovića – kazali su iz MANS-a.

Ministar obustavio rušenje

Ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić nedavno je spriječio rušenje dijela hotela „Harmonija”, koji gradi firma čiji je jedan od suvlasnika Andrea Mićunović (26), kćerka Brana Mićunovića. Odlukom inspektora za građevinarstvo bilo je predviđeno da se sruše ulaz na recepciju hotela, dva suterenska etaža kao i stepenište suterena i prizemlje pomenutog objekta. Tadašnji ministar je donio rješenje na osnovu kojeg se poništava ranija odluka inspektora za građevinarstvo, kojom je naloženo da se dio hotela sruši, zbog gradnje mimo građevinske dozvole. Odlukom ministra Sekulića, predmet je vraćen na ponovni postupak.

Sinu dao ime po Giški

Na grobu svog kuma Đorđa Božovića održao je govor koji je kasnije osvanuo i na internetu.
– Kada si ljetos dolazio u Crnu Goru, koja je pod komunističkom strahovladom ćutala 50 godina, proveo si pola sata u manastiru Ostrog. Najdirljivije je što su tada mnogi prvi put ušli da se pomole svetom Vasiliju Ostroškom. U Italiji si odgovarao za djelo koje nijesi počinio, a mi smo ovdje sve činili da tražimo obnovu procesa zbog kojeg si odležao šest i po godina robije. Nedavno je došla presuda milanskog suda da je Đorđe oslobođen. Kad se vratio u zemlju bio je neobično srećan što se stvari pomjeraju naprijed, što stasava opozicija i predlagao mi da se ne uključujem u stranke, već da budemo uz svoj narod i njemu od pomoći. Ali, kako su iz Hrvatske počeli da stižu stravični podaci koje srpska štampa još nije objavila, da srpski narod ponovo biva žrtvom ustaške kame, tom prilikom si mi rekao da je vrijeme za rat. I otac Đorđa Božovića, Gavro se za vrijeme prvog svjetskog rata vratio iz Amerike samo da bi se borio za srpstvo. Kao sin Gavrov znao je da je došlo vrijeme za odbranu svog ugroženog naroda.„Mene zove moj narod i ja moram da idem”. Kad sam te ispraćao na put prije polaska u Gospić obećao sam da ću doći s dvadeset Crnogoraca. Nijesam htio ni sa jednim od njih da se pozdravim, vjerujući da ćemo se uskoro sresti. U subotu, prije pogibije, razgovarali smo telefonom i dogovorili se za datum mog dolaska s našim Crnogorcima. „Ali,samo ako se pojave s crnogorskim kapama”, sjećam se da je Đorđe napomenuo. Kad su mi sjutradan javili da je stradao, nijesam povjerovao. Mislio sam da metak Đorđu ne može ništa i tada sam pustio suzu, što nikad ne činim. Otišao je u Gospić, u proboj, kako bi zauzeli kasarnu koju je vojska napustila i predala je ustašama. Elitnoj gardi, Srpskoj gardi dali su zadatak da je ponovo oslobodi. Kad su krenuli u proboj došlo je do velike vatre, Đorđe je ostao sam, odsječen, i rekao „Za nas nema povlačenja. Već su počeli da nam ginu drugovi. Šta će nama da kažu majke u Beogradu i Kruševcu? Kako mi živi da se vraćamo? Moramo naprijed, odstupanja nema – rekao je Mićunović na grobu svog prijatelja i kuma.
Mićunović je u znak sjećanja na svog kuma Gišku svom sinu dao ime Đorđe.

Veze sa Šarićem

Nakon izbijanja afere „Balkanski ratnik”, u kojoj je zaplijenjeno više tona kokaina, italijansko tužilaštvo je saopštilo da je klan Darka Šarića za šverc narkotika koristio infrastrukturu tranzita cigareta stvorenu devedesetih. Glavnooptuženi u aferi „Balkanski ratnik”, Darko Šarić navodno je bio u bliskim odnosima sa Branom Mićunovićem. To je saopšteno nedavno na suđenju u Beogradu. Na insistiranje odbrane, ime Mićunovića je, međutim, zatamnjeno.

Dan

Objavi na Facebook profilu

Poslednje dodato

WEB design